[.najgori bozic.najdrazi poklon.]

bilo je to za wrijeme jednog bozica..ona je sjedila u toplini doma koja nije prodirala do njezinog slomljenog srca..zeljela je pobjeci i nikada se ne wratiti..stajala je pored prozora,a pogled joj je bjezao na bjeli pokriwac koji se rasprostirao duz cijelog grada..njezin hladan nosic dodiriwao je prozorsko staklo i maglio ga..ispisiwala je njegowo ime..zeljela ga je natrag..to bi joj bio najdrazi poklon..nitko ju ne razumije..stajala je tako dugo u noc..kao wostana lutka bez osjecaja rastrgana u swojoj boli..wrele suze slijewale su se niz lice i polako kapale na pod..swe one rijeci koje joj je rekao..dali sada gowori njoj??..dali ju sada grli kao sto je grlio nju??..dali joj daje ljubaw kao sto je dawao njoj??..umirala je od tuge..a on?..njega nije bilo briga..on je sada negdje sretan s njom..zajedno uziwaju..ona joj je wjerowala i mislila da su prijateljice ali se prewarila..njezina naiwnost kostala ju je onoga sto je najwise woljela..nadala se da ce njemu jednom biti owako..da ce patiti i da nece moci swoju tugu isplakati..oni su ostali zajedno..a ona je i dalje swoje suze prolijewala zbog toga..negdje u dubini sebe pokusala je pronaci odgowor..znala je da suze nece obrisati oziljke..swe preostaje wremenu da izbrise iz njezinog srca..

..nakon nekog wremena oni su prekinuli..a ona je zalila za swojim wremenom koje je potrosila na njega..jer ga je bilo prewise..a swe to je bilo prekinuto zbog par tjedana zabawe i samozawarawanja..sada je zalio i swima je to goworio..ali nju nije htio pogledati u oci koje su i dalje odawale sjaj kad su ga gledale..zeljele su ga nazad..wapile su za njim..iako to nisu htjele priznati..ona se sada pomirila da je najbolje biti bez njega..a njih dwije??..sto je sada s njima??..one su najbolje prijateljice..jer su shwatile da nitko nije dostojan njihowog prijateljstwa jer je to najwrijedniji dar od swih koji su ikada dobile..laz i prijewaru wise ne poznaju i trude se ustrajati..a on je sada sam..potpuno sam..pati..bas kao sto je ona patila..zali..nema nikoga..i pita se dali ce ikoga ikada imati..

i turned into..[?]

eto mene s postom..napokon..uprawo sam se ustala i jos nemogu ni gledati kako se spada.uhh..samo kad se sjetim koliko danas moram uciti..joj neee!..al budem wec nekako..

sta se bloga tice, hwala wam na podrsci i pohwalama.(:

inace sam na blogu pisala sto me muci i kako se osjecam pa ce tako biti i sada..iako trenutno nemam nekih prewelikih problema koje bih mogla nazwati nerjesiwima.moj jedini problem sam ja sama ponekad..hmm..ponekad se nemogu shwatiti..ulowim se u gluposti za koju nisam ni swjesna da radim ili naprawim nesto sto ne zelim..a zasto??..neznam..ocito odgowor nikada necu ni znati..al cu probati to isprawiti..cini mi se da tek kad nesto kriwo naprawis ili izgubis zaprawo shwatis koliko ti znaci..znam da zwuci glupo al mislim da je to istina..bar s moje strane gledano..prije nebi prewise pazila dal cu nekog powrijedit..jedina osoba do koje mi je bilo stalo je moja zwijezdica i mozda jos pokoji prijatelj al realno gledajuci nisam za nista imala srca..sad sam se poprilicno promijenila ili bolje receno promijenio me bas on, a one lose nawike koje su jos tu negdje i cekaju moju slabu stranu da odreagira pokusawam sprijeciti..

odoh.poljubac. *:

otworih blog.ne prwi.procitati cu par blogowa koji mi se swide a zatim se bacam na pisanje postewa.

♥puslek.